jer sve što zapravo možeš jeste voljeti nekoga

ovdje kad si dobar, svako te jebe kako stigne :s

Tih par sekundi slušanja tvoga glasa je otjeralo iz misli svakog drugog. I Zemlja se prestala okretati, sat kucati, sve oko mene postojati.
Hvala ti za najljepših mjesec dana. <3

Mogli smo mi jedno bez drugog. Mogli smo čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali smo se uvijek vraćali. Bili smo isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli smo se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.

Nisam imala snage započeti bilo kakvu drugu temu osim škole koja te smori, i mog odlaska u Beč. Smijala sam se jer voliš kad se smijem, jer voliš kada sam sretna i znam da bi bio zabrinut da sam zvučala onako kako se zaista osjećam. Smijala sam se, ali su mi se oči punile suzama. Smijala sam se i šalila se, a htjela sam ti u tim minutama postaviti toliko pitanja. Zašto? Zašto ovo radimo jedno drugome? Htjela sam ti reći kako ćeš mi faliti (evo javljaš se), kako mi i sada fališ, kako mi prija tvoj glas u ovoj noći, kako želim da si pored mene, da te zagrlim jako, kao nekad.
I znam da me voliš, osjetila sam to. Osjetila sam u četvrtak kada me tvoje ponašanje prema meni, tvoja nježnost, natjerala na suze. Suze od tuge, od bijesa na samu sebe što sam dozvolila da se dovedem u ovaj položaj, i suze radosnice jer napokon vidim šta i koliko ti značim.
I hvala ti što si ovih 10ak mjeseci koliko se poznajemo baš u svakom trenutku bio tu za mene.
Volim te. Na koji način, nisam više ni sama sigurna, ali volim te. Ne mogu i ne želim to poricati više.
A što se tiče mene i njega, znam da se preseravam što se ovog straha tiče, ali ne mogu si pomoći. Ovo će trajati. Ova veza će trajati, osjećam to. Ali jednostavno mi je previše prirastao srcu, previše sam se navikla na njega da bih ga sada mogla izgubiti.
Zaglavila sam između tebe, koji je od mene napravio jaku djevojku, djevojku koja je naučila da cijeni ono što ima, makar to i ne bilo ono što želi. Djevojku koja je naučila biti zahvalna, djevojku koja je postala hrabra i iskrena. Djevojku koja više ne želi kriti svoja osjećanja nego se boriti do poslednjeg atoma snage za ono što želi.
Zaglavila sam između tebe koji me čini jakom, i njega koji me čini ranjivom. Njega na koga se ne mogu ljutiti, njega čije prisustvo, poljupce, dodire, glas, dah tako trebam.
Ali eto.